Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman

ponedjeljak, 12.12.2011.

Blogdanski darovi 2: Recesija uzvraća udarac

Lani sam prije Božićevića nabacila neku svoju subjektivnu top-listu 10 jestivih/pitkih darova od malih delikatesnih proizvođača. To se čitateljstvu svidjelo, štoviše, neki su čak i proveli moje sugestije u djelo. Ne laskam si da ću sad pokrenuti masovni trend i izvući posrnulu ekonomiju iz krize, ali ajde da to ponovimo. I dalje smatram da su fina i nesvakodnevna hrana i piće najbolji poklon opće prakse. Je, nije trajno, ali jebo trajnost knjige mudrih izreka, solenke na Hello Kitty ili plišanog zerdava u usporedbi s užitkom konzumacije dobrog kulena, likera, slatkiša ili džema. Osim toga, kupovanjem proizvoda malih manufaktura i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava potpomažete njih, sitne ali vrlo vrijedne kotačiće hrvatske gastronomije i održivog razvoja, originalni ste i istodobno pljujete u lice globalizmu te milijunima uniformiranih bezličnih darova koji u najvećoj većini dolaze po traci iz daleke zemlje kitajske.

Dakle, evo liste za sezonu 2011., nasumičnim redoslijedom.

1. Bučino ulje
Iako još nema šminkerski tretman kao maslinovo ulje i možda isto tako raznolik spektar aroma, mirisa, sorti, kulinarskih mogućnosti, bla, pravi gastro znalci alternativci itekako guštaju u dobrom ekstra djevičanskom bučinom ulju. Grah salati bez bučinog ne želim ni primirisati! Pa na matovilac, radič, svježi sir... A nedavno sam čula i za ukazanje mitskih pralina s bučinim uljem!
Ovo međimursko od Bistera je divno i možete ga naći u ekoteci Agra u Teslinoj. Ne možete fulati ni sa slavonskim uljem Grbić, kojeg ima po većim Mercatorima, a vjerojatno i šire.

Photobucket

2. Samoborska salama
Kad se sjetim što nam se sve podvaljuje kao salama u raznim sendvičima i švedskim stolovima pa to usporedim s Igomatovom Samoborskom salamom! Šok je kao kad nakon Dirty Dancing 1 gledate Dirty Dancing 2 (sve djevojke rođene između cca 1974. i 1980. shvatit će prispodobu). Prirodan miris, okus pravog mesa i prave slanine, ne spali ti nepce paprikom, aditivima i solju! I poslije ne čačkaš cijeli dan zube vadeći komade žlundre i maščobe! Ambalaža je dovoljno fina, a kobasa trajna da može poslužiti kao poklon. Ima je u nekim većim supermarketima, ali slutim da će se Igomat s akcijskim cijenama pojaviti u onoj već uhodanoj čergi s tradicionalnim proizvodima koja se sad u srijedu otvara na Glavnom kolodvoru.

Photobucket
(slikica: www.samoborska-salamijada.com)

3. Sirup od melise
Obitelj Jakopović bacila se u nešto jedinstveno, a opet deficitarno na tržištu - proizvodnju matičnjaka iliti melise. Svašta tu ima, ali meni je najzanimljiviji sirup od melise za raditi malo drukčiji zdravi sokić. Dostupan direktno ili opet u Agri u Teslinoj.

Photobucket
(maznuto s njihove stranice)

4. Bermet Filipec
Da sve ostane u obitelji, lani sam predstavila samoborski delikatesni senf muštardu, a sad je na redu vinsko-biljni liker bermet, koji proizvodi drugi ogranak obitelji Filipec. Ne samo oni, dakako, ali su najpoznatiji i najprisutniji. Znate sve, jel? Fini slatko-gorkasti aperitiv. Po nedokazanoj legendi, prste u proizvodnji imali su Francuzi iz vremena Napoleona. Radi se od lokalnih sorti vina s dodatkom rogača, pelina, suhih smokava, kadulje, korice naranče i još ponekog tajnog sastojka. Trebao bi biti hit piće ovog sjevero-zapadnog podneblja, ali nekako nikako da se nametne. Vidjet ćete ga dosta često, a pogotovo po zagrebačkim predbožićnim štandovima. Još ako uz njega nađete i raritetne čokoladne kuglice s bermetom, sreći nema kraja.

Photobucket

5. Čokolada Adria
Nakon ushita genijalnim Nadalina čokoladicama i pralinama, pojavio se novi igrač. Dobra stara slastičarnica/pekarnica Vilma iz Raba koja je u orbitu lansirala moju ljubljenu rabsku tortu bacila se na čokoladno tržište. Fora je ista, ubacuju se tipično mediteranski sastojci tipa suhe smokve, arancini, rogač, lavanda... Vidjela sam ih u velikom Mercatoru, a u dilu su i s lancom dućana Delicije.

Photobucket
(maznuto s www.deliiicije.com)

6. Zagrebačka marmelada
Volim firmu Smid. Već su dugo tu, ali nekako nenametljivo i samozatajno. Prvi i jedini hrvatski proizvođač jabučnog čatnija svakako ima dubok naklon od mene (iako je moj bolji, hnj, hnj, hnj). Po DM-u imate njihovih namaza i marmelada, a ova zagrebačka je baš prigodna zimska: jabuke, med, suho grožđe, cimet, vanilija, klinčić.

Photobucket
(maznuto s fino.hr, gdje isto možete naručiti)

7. Maraschino
Nekad je pola europskog plemstva trusilo nakon ručka čašice Maraschina, a danas jadan stoji zanemaren po policama Plodina i Kauflanda. Čak su ga i na Titanic furali, a danas tone u Konzumu. Ts-ts. Ovaj originalni, divni, slatki, elegantni prozirni liker od višnje maraske trebao bi nas naveliko predstavljati po svijetu i biti poznatiji od Vegete i Šukera zajedno. Za poklon imate zgodnu bočicu od 0,35 ili 0,5 litre omotanu nekakvom stiliziranom slamom. Netko će reći da je to pičkasto piće, ali ne uvažavam takve podjele.

Photobucket
(maznuto s www.maraska.hr)

8. Imotska torta
U gomili lokalpatriotskih izvornih slastica (labinski krafi, rabska torta, skradinska torta, viški hib itd.), 170-godišnjom tradicijom i užitnom slasnošću ističe se i imotska torta koju radi Dujmex (da, zvuči više kao građevinsko poduzeće ili import-eksport firma, ali zanemarite). Već na prvi pogled mami izgledom i veličinom. Ručni rad, puno badema i malo brašna, u tome je tajna. Vidjela sam je krajičkom oka na jednom od štandova na početku Gajeve, a vjerujem da ima i po vinotekama i delikatesnicama.

Photobucket
(www.naturala.hr)

9. Kliška štruca
Apropos ovog gore, kliška štruca je totalni underground, ali za mene najbolji božićni kolač. I Grinch bi ga jeo! Otkrih ga slučajno, kad me teta Deana Miletić iz OPG-a Spara ponutkala njime na Danima mladog maslinovog ulja u Vodnjanu. Bomba od kolača, eksplozija okusa, a sve ekološko. Pogledajte sastav: med, brašno, orasi, bademi, suhe smokve, grožđice, kupine, arancini, mlijeko, ekstra djevičansko maslinovo ulje, džem od jabuka i naranča, liker od naranča, oraščići, klinčić i koromač. Ludilo! Njezini proizvodi dosad su bili endemska pojava jer joj na živce idu dućani koji opale ogromne marže pa od ovakvih, ionako skupih za izradu, slastica stvore krivu sliku i neku tešku ekskluzivu. Zasad, koliko znam, nabavljivo na fino.hr pa pohitajte.

Photobucket

10. Marmelade LacoDeLama
I još malo šećera za kraj. Jest da su mi ovo prijatelji, ali to ne umanjuje objektivnu divotu njihove dvije marmelade. Džem od žižula je limited edition i hit ove jeseni. Probala sam ga s mladim kozjim sirom, uz orahe sa strane, i tvrdim da je to bolja kombinacija od gemišta i roštilja, kesten-pirea i šlaga, Brada i Angeline. Oni ga više nemaju na lageru, ali vidim da je još nešto ostalo na fino.hr. Marmelada od mandarina stari je favorit. Najbolji asesoar svake palačinke koja drži do sebe. Možete je naručiti i direktno online.

Photobucket

A sad obijte kasice-prasice, orobite banke, rastrgajte čarape i u lov!

12.12.2011. u 20:35 • 1 KomentaraPrint#^

nedjelja, 04.12.2011.

Londonski žurnal

Što radi trudnica u petom mjesecu? Put putuje! Idealno vrijeme da posljednje ostatke slobode i još koliko-toliko pokretno tijelo iskoristim za micanje guzice iz ovog gliba i ugađanje sebi i samo sebi. Iskombiniraš ugodno, korisno, praktično, predbožićno i gurmansko te formula izbaci London kao konačno rješenje. Dobra odluka potvrđena je toplom dobrodošlicom u obliku četiri dana sunca, dok ste vi luzeri po Zagrebu bauljali ko tuste guske u magli. Ugodan i topao pansion "Kod Ines" istovremeno je poslužio i kao edukativni poligon odnosno neka vrsta kristalne kugle, pružajući zastrašujući uvid u 24-satni život s malim djetetom.

No posvetimo se radije pustolovinama mog želuca, a ne maternice. Možemo se mi koliko hoćemo smijati bljutavoj engleskoj hrani, ali što se tiče kvalitete i raznolikosti ponude najrazličitijih delicija i etničkih kuhinja iz svih krajeva svijeta, put u London za mene je najveća gastronomska svečanost. OK, usko nacionalistički gledano, imamo raznovrsniju tradiciju, bolje resurse, prirodnije namirnice, zanimljiviju, bogatiju i ukusniju kuhinju, ali sve to pada u vodu u usporedbi s kulinarskim UN-om na ulicama, tržnicama i u dućanima Londona.

Tri duge godine trebale su da se vratim na obljubljeni Borough Market, i koliko god on već bio isfuran i ultrakomercijalan, opet moram naširoko raspredati o svom hodočašću. Ponovimo osnove. Smješten kod London Bridgea, to je najpoznatiji i jedan od najvećih food marketa u gradu. Okupljalište i turista i profesionalnih gurmana i lokalnih šminkera. Ne ide se tu po krumpir, grincajg i jaja, nego probrane najkvalitetnije specijalitete iz raznih kutaka kako Ujedinjenog Kraljevstva, tako i Europe, pa i šire. Tu se cijeli dan jede, pije, druži, kuša, njuši, čudom čudi, trži, šeta, pasu se oči i troše goleme količine funti. Radi samo četvrtkom, petkom i subotom, ali špica je u subotu kad radi punom parom. Unatoč gužvi ko da se besplatno dijele kante beluga kavijara, atmosfera je iznenađujuće opuštena i tipično engleski pristojna. Kako svaki koš za smeće i bandera u Londonu imaju dugu i slavnu tradiciju, tako se i ovaj pazar diči poviješću koja seže čak do 11. stoljeća, a sadašnje elegantno zdanje nastalo je sredinom 19. stoljeća u stilu Art Decoa. Plaćeno je vjerojatno izrabljivanjem kolonijalnih jadnika čiji preci tu danas prodaju najfiniji čaj ili curry.

Photobucket

Dođite što ranije, gladni, a temeljitim i strateški dobro isplaniranim cirkuliranjem oko štandova (koji su više nalik na butike nego tezge) možete se dobro najesti samo kušajući uzorke. Naravno, nećete odoljeti ni raznim zalogajčićima koji se usput nude za novac. A dan treba završiti ispirući ga dobrim aleom u obližnjem pubu. Ili kao neki, prefinom toplom tamnom čokoladom s čilijem u ništa manje obližnjoj čokolateriji.
Ide slikopis...

Photobucket
Arapske đakonije, pizdarijice, namaščići i svašta. Humus od cikle? Zanimljivo.

Photobucket
Mašala baskijskih svinjica!

Photobucket
Mmm, baklavice razne.

Photobucket
A tek ove pitice!

Photobucket
Vidi ovih oku ugodnih terina...

Photobucket
Maslina da ti pamet stane.

Photobucket
Ovaj mladić je bio jako simpatičan i ima odličan namaz od gljiva. Bez češnjaka!

Photobucket
Sir se kupuje na metre i kile.

Photobucket
Jel neko za klokanetinu?

Photobucket
Fine friške paelle, još malo pa nestalo!

Photobucket
Bez brige, ovo nije iz Temze.

Zadnji put sam bolno uzdisala gledajući talijanske i španjolske dućančiće luda od zavisti što i mi nemamo barem neku dekicu rasprostrtu na podu na kojoj bi kakav kršni našijenac dilao maslinova ulja, paški sir, pršute, rakije, srdele, državne obveznice, nešto... Dakako, pripisala sam to našoj poslovičnoj nesposobnosti, ali i uroti velikih gastrosila koje nas ne žele. Ali ove godine srce je zaigralo ugledavši prvi hrvatski šand na Borough Marketu!!! Jebo NATO i EU, za ovo se trebalo izboriti. Jesu li za to zaslužni HGK, HTZ, ministarstva, veleposlanstvo, bilo kakve službene institucije? Naravno da ne! Nego privatna inicijativa i entuzijazam hrvatsko-engleskog bračnog para zaluđenog ljepotama hrvatske kužine. Štandić nije loš, ima svega pomalo - tartufi, maslinova ulja, sir, smokvenjak, pekmezi, ajvar, med - ali svakako ima mjesta i za napredak. Hendikep je što su prodavači fetivi Englezi koji baš i nemaju neko golemo znanje o Hrvatskoj i onome što nude pa sam ih stručnim potpitanjima i sukomentarima zbunila kao Jacu da je pitaš "Vot dej iz it tudej". Ali neka, i ovo je početak.

Photobucket

Photobucket
(Jel' da ova teta lijevo malo vuče na Vanessu Redgrave?)

Sad malo dosta o Borough Marketu za idućih nekoliko godina. Krasne li slučajnosti, jedan zanimljiv hranidbeni događaj počeo je baš kad sam se ja obrela u gradu. Zamislite izlazak u petak navečer, hrpa mladih okuplja se na parkingu u pokrajnjoj uličici u off ali cool kvartu, cika, vika, živa muzika i veselje, a usput se i fino jede i pije. Ne, to nije londonski Rujanfest u studenom, to je The Long Table iliti Dugi stol: noćni festival hrane i cuge na otvorenom. Limitirana su mjesta pa se za upad čeka u podugačkom redu. Mi smo čekali bar pola sata i mislim da smo super prošli. Prostor je stvarno mali i zbuksan pa kako tko izađe, tako redari ufuravaju unutra nova grla. U sredini su dva ogromna duga natkrivena stola pa se svi sjate na njih, a oko toga štandovi s raznom klopom iz najboljih lokalnih restorana: njujorški hotdog, kineski bućkuriši, talijanska pizza, engleske organske ćufte, tapasi, karipski gumbo, gurmanski burgeri, francuski kolačići, viski, vrhunska piva malih engleskih pivovara... I svi su kul i hipster kao u reklami za novu tarifu nekog mobilnog operatera. Jako zgodan izlazak. Ako ste u prilici, traje svaki petak do Božića. Jel bi tako nešto moglo zaživjeti kod nas? Ne znam baš, teško. Jedino kao neka mikro gerilska akcija. Čim bi se službene gradske institucije uplele u to, završilo bi kao... Rujanfest.
Zbog mraka i gužvetine kao u jutarnjem tramvaju, slike su vrlo limitirane. A trebalo je nečime držati i čašu i tanjur.

Photobucket
Škvadra čeka upad. Ovo je tek 25% cijelog reda.

Photobucket
Došla baba s kolačima.

Photobucket
Cool pizza majstor.

Photobucket
Moj karipski vegetarijanski gumbo. Doma sam poslije otkrila da sam u dio gumba i sjela.

Imam i neka mala otkrića i preporuke za upisati u to-do listu londonskih gladnih i žednih putnika namjernika. Nešto po savjetu Time Out Cheap Eatsa, a nešto vlastitim njuhom:

- odličan i netipičan vegetarijanski indijski restoran s jako fer cijenama i pristojnim stričekima, a u centru, nekoliko minuta hoda od Covent Gardena - Sagar, 31 Catherine Street

- dobar, hvaljen i krcat malezijski restorančić u vrevi Sohota - Rasa Sayang, 5 Macclesfield Street. Savjet: ne uzimati gotovi dnevni jelovnik, nego jelo po jelo.

- divan kvartovski intelektualno-rokerski ali ne ofucani pub s mladom klijentelom, odličnim izborom malih i kvalitetnih piva koja se svako malo mijenjaju i dobrim izborom hrane kakav sam tražila cijeli život i našla prekasno, ni pet minuta od doma naše domaćice - The Duke, Culford Road, Dalston.

- trenutačno najzanimljivije englesko pivce, nažalost iskušano više mirisom nego okusom, a nešto podužeg naziva - Ascot Ales Single Hop Galaxy

Photobucket

Covent garden i inače je če-če, a pogotovo u predbožićno doba. I tu sam, naravno, nabasala na štandiće s raznoraznim međunarodnim delicijama. Našao se tu i prilično neutralan Slovenac s raznim štrudlama, kolačima (prekmurska vs. međimurska gibanica!), salatama pa i istarskim Zigante tartufima. Izmijenili smo nekoliko uljudnih diplomatskih nota.

Photobucket

A u National Science Museumu vidjeli smo i kako stanovnik moje maternice izgleda pretočen u zgođušnu keramičku skulpturicu:

Photobucket

Za oproštaj i raspirivanje blagdanskog hedonističkog duha, evo vam pozdrava od razdraganih gingerbread mena! (Odmah krene pjesmica: Meni treba đinđer, meni treba men, ko od tijesta da je odvaljen...)

Photobucket

04.12.2011. u 13:58 • 0 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  



Komentari da/ne?

Opis bloga

Što je bilo prije: pečeno pile ili jaje na oko?

Linkovi

www.tasteofcroatia.org


Free Hit Counters
Get a Free Hit Counters