gurwoman

ponedjeljak, 15.02.2010.

U gladi je velik jezik

Danas ćemo se baviti hranom i jezikom! Savršeno utjelovljenje sjedinjenja hrane i jezika je sladoled, ali nisam na to mislila. Jezično sam se odškolovala, od jezika živim i kupujem hranu, a hrana mi je hobi, kao i izvor života. Dakle, spoj jezika i hrane esencijalan je i nezamjenjiv kao spoj alge i gljive u lišaju, vode i ugljičnog dioksida u fotosintezi, na primjer, ili pak Tine i Nikše u Tini i Nikši.

Kako se hrana odražava u našem lijepom hrvatskom jeziku, koji je ujedno i naš svijet*? Jako se to dobro vidi u frazama. Iliti frazemima, što nije muško od fraze nego stručniji termin. Oslikat ću primjerom: Kad napišem post koji ni pas s maslom ne bi pojeo, moram pokusati poparu inače čitateljima mogu staviti soli na rep.

Jeste li kad zastali i promislili koliko su jezik i hrana prožeti i koliko ima fraza, uvjetno rečeno kulinarskih, koje su toliko stare i okamenjene da im više vjerojatno i ne možemo dokučiti porijeklo? A volimo ih prevaliti preko jezika bez puno razmišljanja. Izdvojit ću nekoliko kategorija i meni simpatičnih frazica te ih pobliže predstaviti. Dakako, pritom neću otkrivati toplu vodu nego se korisiti prokušanim izvorima kao što su legendarna i mila Nives Opačić te nešto mlađa i obećavajuća Anita Hrnjak. Živijo FFZG!
Sve ću garnirati nepovezanim spletom lakih nota s prehrambenim elementima.

PALA MI SJEKIRA U MED
Dobro, svi znamo da to znači nešto dobro, kao sedmica na lotu, royal flush u pokeru ili honorar na žircu. Ali kako je fraza nastala? Kao maloj uvijek mi je bilo čudno zašto bi netko pustio da mu sjekira padne u med, onda bude ljepljiva pa je moraš prati, a i otkud uopće drvosječi med, jel si ga nosi za gablec? A objašnjenje je jednostavno. Kad su se naši stari grijali na drva, prvo su morali u šumu na sječu. U deblu bi se skrivale pčele, dok još nije svuda bilo luksuznih stambenih naselja u obliku košnica. I onda kad bi čovjek sijekuć drvo naletio na pčelinji med, sreći nije bilo kraja jer je med bio rijetka poslastica i lijek.

TRAŽITI KRUHA PREKO POGAČE
Najviše je frazema načinjeno oko kruha, što je nekako i logično, budući da je pojava kruha u čovječanstvu puno starija, elementarnija i raširenija nego li Nutella ili suši. Kruh je osim toga vrlo simboličan te isprepleten s religijom, tako da je u temeljima naše kulture. Pa imamo: ići trbuhom za kruhom, dobar kao kruh, živjeti na kruhu i vodi...
E, ovo s pogačom isto nikad nisam kužila jer je iz današnje perspektive pogača nešto rjeđe, egzotičnije i zanimljivije od kruha. Asocijacija na kruh je doručak, kvartovska pekarna, nešto svakodnevno, a asocijacija na pogaču odlazak u starinsku konobu na moru i umakanje fine domaće pogače u neki šug. Ali nekoć nije bilo tako! Pogača je bila okrugli, beskvasni kruh puno češći i dostupniji od 'pravog' kruha koji je imao kvasac i bio luksuz. O tempera, o mores!

KAŠA
Nakon kruha u starim je frazemima najzastupljenija bila kaša. Kaša je danas nekakav bućkuriš koji možeš podvaliti bebi i to je otprilike to. Zamislite da neki klinac u leksikon pod omiljena hrana napiše 'kaša', a svi ostali pišu 'pizza', 'hamburger', 'pomfrit', 'lazanje'... Zatukli bi ga samo tako i okačili to na YouTube. E, ali mali stari Slaveni drukčije su poimali svijet. Njima je kaša bila obredno, svečano jelo, obavezan dio svadbi i proslave rođenja djeteta. Maltene nešto kao nama janjac na ražnju. S vremenom je izgubila na ekskluzivi i postala češća na stolu pa je zato tako česta i u jeziku: biti u istoj kaši, jesti vruću kašu, kao mačak oko vruće kaše, zakuhati kome kašu...

MLIJEKO
Je li prvo bila krava ili mlijeko, ne zna se, ali mlijeko je oduvijek plodna građa za frazeme. Meni je omiljeno ono: NE FALI MU NI PTIČJEG MLIJEKA. Ima neku kreativno-humornu notu. Ne mogu otkriti točno porijeklo, ali poanta je u tome da ptice ne daju mlijeko pa to ne postoji. Nešto kao sive stanice i Simonica. No prilikom istraživanja naučila sam da neki šnenokle zovu ptičjim mlijekom. Zanimljivo. Najpoznatiji mliječni frazem je valjda 'MED I MLIJEKO'. Ne biste vjerovali, porijeklo ne vuče iz reklamne kampanje neke kozmetičke korporacije nego iz same Biblije! Navodno je Bog šapnuo Mojsiju da će izvesti narod iz ropstva i dovesti ga u zemlju blagostanja gdje teku med i mlijeko.
Mlijeko daje vrhnje pa imamo frazu 'pobrati vrhnje', u značenju uzeti najveće zasluge, dobiti najviše, najbolje. Današnja mladež koja misli da mlijeko raste u tetrapaku, a vrhnje u čašici vjerojatno nikad ne bi uspjela riješiti ovu etimološku zagonetku. Uglavnom, vrhnje je gornji, najmasniji, gusti sloj mlijeka, i naravno - najfiniji. I onda krave poslije od njega rade maslac. I 'društvena krema' je nastala po tom mliječnom principu, ali smo je uzeli iz francuskog 'cręme de la société' pa je nekome krema bolje zvučala od 'vrhnje društva'.

Sad sam upravo shvatila da pišem satima i da je ovo materija koja zaslužuje više svezaka i dublje proučavanje. Nismo još uopće došli do voća, povrča, mesa, začina... Rupa bez dna. Tako mi i treba kad se multidisciplinarno petljam u svašta. Eto, vruć je krumpir u mojim rukama i nastavak slijedi...

Kao svaka sapunica, i ova će završiti prigodnom propagandnom porukom našeg sponzora:
Kako u praksi spojiti jezik i kulinarstvo, gastronomiju, hranu, cugu, krkačinu? Pokrenuti www.gastroprijevod.com, prvu hrvatsku profesionalnu družbu prevoditelja-sladokusaca. Iz naših usta u vaš tanjur!

* osim Ines, ona je sad već granični slučaj.

15.02.2010. u 17:38 • 5 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 03.02.2010.

Mufulje

Ako niste odmah prepoznali što je današnja tema, da pomognem - mafini/muffini. Nažalost, hrvatski jezikoslovci još nisu prihvatili ovu moju domaću inačicu iz naslova.

Kao što mi urbani stanovnici ove uljuđene zemlje znamo, mafini se danas pojavljuju svuda. U pekarnama, slastičarnama, konzumima, menzama... Hrvatska je uspješno mafinizirana. Prije pet godina jedva da se negdje mogao naći, a prije deset bio je egzotika kao quinoa ili garam masala. Kao i štošta drugo, na primjer Valentinovo, šećernu vunu i boj bendove, i mafine smo uvezli iz angloameričkog svijeta, tako da je većini i prvi susret s njima bio kroz filmove ili serije. Mislim da sam osobno mafin prvi put vidjela čitajući Garfielda kao klinka. A prvi put zagrizla u Londonu ili Pragu u ranim dvadesetima, ne sjećam se točno.

Ali sjećam se da me nije nešto posebno fascinirao. Okej, simpatičan je u toj svojoj papirnatoj čašici, nije loš za strpat u usta uz čaj/kavu, ali zašto je taj prilično običan komad tijesta s ponekim dodatkom tako popularan, nisam baš shvaćala. Draže su mi bile naše kremšnite, banana splitovi, kesten pirei sa šlagom... ukratko - pravi deserti.

Onda sam prije nekoliko godina kupila svoj prvi kalup za mafine (sad mi je želja nabaviti silikonski), posudila knjigu recepata i bacila se na posao. Odonda su mafini na jelovniku bar jednom u dva mjeseca i moje se mišljenje o njima promijenilo. Dobro, nisu punokrvna slastica kao pravi kolači, ne bih ih poslužila kao desert da sudjelujem u ''Večeri za pet'' (bez brige, radije bih dobrovoljno otišla na lobotomiju nego se prijavila u ''Večeru za pet'') ali nema bolje stvari za brz i jednostavan slatki zalogaj, oblizek, snek. Lako se pripremaju, ne moraš biti Stephan, nema prtljanja s puno suđa, čak i ako ne uspiju idealno, jestivi su, mogu se napraviti od svega i zahvalni su za improvizacije i eksperimentiranje. I ne moraju uopće ni biti slatki. Koliko god nastrano zvučalo, pizza-mafini ili mafini od špinata poslastica su i odlična pratnja dobrog tuluma. Rođenje ljubavi između domaćice i mafina zajamčena je stvar i to je samo pitanje dana, kao i izlazak knjige psa od Modnog Mačka.

Omiljeni su mi ljeti kad ima borovnica, malina, kupina i svih tih bobičastih divotica koje su idealan materijal. Najviše sam puta radila mafine od banane i datulja, to mi je klasik. Kokos/limun je dobar. Čokolada prolazi u svakoj kombinaciji. Nekidan radila po odličnom receptu koji mi je proslijedila Jeksi, pa ću ga ovom prilikom podijeliti s vama, uopće ne zato da mi se blog češće pojavljuje u rezultatima Google pretrage:

ČOKOLADNI MUFFINI S CIMETOM
30 dkg brašna
6 dkg gorkog kakaa
12 dkg maslaca
20 dkg šećera
žlica meda
prašak za pecivo
2 dl mlijeka
žličica mljevenog cimeta
žličica ribane korice naranče
10 dkg nasjeckane tamne čokolade
3 jaja

Pjenasto umutite maslac i šećer, dodajte med i postupno dodajte jaja. Miksajte nekoliko minuta pa umiješajte brašno, kakao, prašak za pecivo, mlijeko, koricu naranče, cimet i komadiće čokolade. Smjesu ulijte u kalup za muffine i pecite 20-25 minuta u pećnici zagrijanoj na 180 C.

Prije:

Poslije:

Zasučite rukave i prigrlite mufulje svih boja, okusa i mirisa! Ali nemojte pretjerivati da pritom i sami ne razvijete tzv. muffin-top:

I za kraj, prigodan haiku:

Na donjoj usni
zaostala mrvica.
Mafin u meni.